Separacijska anksioznost kod pasa

Što je separacijska anksioznost?

Separacijska anksioznost ili strah od odvajanja je bihevioralni problem kod pasa koji se javlja kada vlasnik nije u blizini, odnosno odlazi od doma, a pas ostaje sam. Psi koji imaju strah od odvajanja često pokazuju i znakove pretjerane vezanosti dok je vlasnik kod kuće, poput praćenje vlasnika po stanu.

Razina stresa zbog separacijske anksioznosti može varirati od blage do ekstremne, a javlja se kod pasa svih pasmina i dobi. No neke pasmine, poput ovčara, koker španijela i pomeranca, su ipak sklonije razvijanju straha od odvajanja.

Uzroci separacijske anksioznosti

Psi su po prirodi društvene životinje pa je logično da ne vole biti sami. Ali svaki pas ima svoj jedinstveni karakter pa je točne uzroke teško odgonetnuti. Hoće li pas razviti strah od odvajanja ovisi o genetici, okolini u kojoj odrasta i svakodnevnom životu.

Prva stavka koja ima utjecaj su stanje i uvjeti majke u kojima je bila dok je nosila štence te čemu su bili izloženi svi skupa nakon što se oštenila. Također, prerano odvajanje štenaca od majke jedan je od razloga koji potiču separacijsku anksioznost. Kako bi štene moglo razvijati zdrave emocionalne odnose s drugim ljudima i psima, prvo mora stvoriti odgovarajuću vezu s majkom. Štene bi trebalo ostati u leglu minimalno 8 tjedana, a idealno bi bilo 10.

Separacijska anksioznost može se razviti i u odrasloj dobi kod pasa koji su prije bez problema ostajali sami doma. Okidač može biti nagla promjena rutine, stres zbog selidbe, rođenja djeteta u obitelji ili smrti člana obitelji, ali i negativno iskustvo. Pas koji je doživio neugodnu situaciju dok je bio sam, npr. glasni neuobičajeni zvukovi, također može razviti strah od odvajanja.

Separacijska anksioznost može se javiti i kod štenaca koji su prekasno odvojeni od majke, kod pasa koji su bili napušteni i koji su doživjeli loša iskustva u skloništu za pse. Može se javiti i kao posljedica starenja, trenutnog zdravstvenog stanja ili neke bolesti. Psi koji se treniraju uz fizičko kažnjavanje mogu razviti separacijsku anksioznost zbog narušenog emocionalnog odnosa s vlasnikom.

Simptomi separacijske anksioznosti

Kao što smo već spomenuli, svaki pas je drugačiji pa će tako i simptomi biti drugačiji. Neki psi simptome pokazuju tek nakon što vlasnik ode, dok drugi postaju tjeskobni čim primijete da se vlasnik priprema za odlazak.

Najčešći simptomi koji se javljaju u odsustvu vlasnika su:

• destruktivno ponašanje,
• vršenje nužde u prostoru i po namještaju u kojem pas boravi,
• lajanje, cviljenje ili zavijanje,
• slinjenje,
• drhtanje,
• zadihanost.

Dok će neki psi jasno i glasno izraziti svoj strah, što ćete moći vidjeti kada se vratite ili čuti od susjeda, drugi će patiti u tišini. Povući će se u neki kutak stana, neće jesti ni spavati i tiho će cviliti. Što se točno događa dok ste vani teško je odgonetnuti, no možete nabaviti kameru koja će snimati psa dok vas nema doma kako bi vidjeli njegovo ponašanje. Poznavanje govora tijela vašeg psa biti će vrlo korisno u savladavanju ovog problema.

Moramo napomenuti da nije svako destruktivno ponašanje rezultat separacijske anksioznosti. Dosada i manjak aktivnosti mogu biti uzroci za uništavanje prostora kod odraslih pasa, a štenci grickanjem istražuju svijet oko sebe. Psi koji uništavaju zbog straha od odvajanja najčešće su usmjereni na okvire vrata i prozora jer pokušavaju izaći ili na predmete koji imaju intenzivan miris vlasnika.

Separacijska anksioznost uzrokuje veliki stres kod pasa koji je proživljavaju, no postepeno ih treba naučiti da ostanu sami doma. Više o tome kako se riješiti ovog problema moći ćete pročitati slijedeći tjedan.